Njemački ovčar za kućnog ljubimca?

Njemački ovčar je pasmina pasa koja se zasigurno najviše hvali i koja se najviše kudi. Prvi puta se spominje u 7. stoljeću, mada ne u ovom obliku, koji je nastao puno kasnije.

On se pojavljuje u obliku zakonske regulative, gdje se navodi da će snositi teške zakonske posljedice tko naškodi ovom psu. Njemački ovčar se prvi put pojavljuje na izložbi (samo dva psa) 1882. godine, te od tada na dalje uvijek po dva psa. U listu “Sport pasa i lov” objavljeno je da je osnovan SV (22. travnja 1899.) s osnivačima Arthurom Meyerom i Maxom Vom Stephanitzom na izložbi u Karlshrueu/Baden.

Na toj je izložbi bio izložen i praotac svih današnjih njemačkih ovčara, prvoupisani u tadašnju rodovnu knjigu Hektorom Linksrhein ili poznatiji kao Horand Vom Grafrath SZ 1. Skupina uzgajivača i držalaca ovaca odmah se priključila ovoj ideji, te je izabran i prvi predsjednik SV u osobi Maxa Vom Stephanitza. Iste godine, 20. rujna 1899. u Frankfurtu na Majni doneseni su i prvi pravilnici i standardi njemačkog ovčara (koji još i danas vrijedi), a 1900. pravilnici o vođenju rodovne knjige za njemačke ovčare.

Kolumbovo jaje

Za nastanak današnjeg njemačkog ovčara koristila su se dva regionalna varijeteta kao potporni stupovi uzgoja ove pasmine: jedan varijetet bio je iz Thuringena, a to su psi s uspravnim ušima i vučje sive boje, po općem izgledu niski, zdepasti, gotovo grubi radni psi puni aktivnosti. Drugi varijetet potječe iz Wurtenberga, raširene u pokrajini Schwabische Alb, ali i u pokrajini Elzas. Ubrzanim razvojem SV i zanimanjem za pasminu, dva mješana oblika dala su nakon osam godina rezultate s kojima se može pohvaliti.

U uzgojnom su radu “pronašli Kolumbovo jaje: križanjem sjevernonjemačkih i južnonjemačkih pasa, ujedinjavanjem i učvrščivanjem kod obiju prisutnih dobrih osobina, odstranjivanjem osobina koje su smatrane nedostacima”. Možemo reći da je njemačkog ovčara stvorio Max Vom Stephanitz, a današnju kvalitetu stvorili su svi istinski uzgajači njemačkih ovčara među kojima su se istakla braća Herman i Walter Martin, iz čijih su uzgajačnica izravno i neizravno potekli najkvalitetniji psi koje mi danas poznajemo.

Pas broj jedan

Njemački ovčar je pas koji nikada nije bio moderan, ali je uvijek bio u svakoj prilici prisutan, pas kojeg ne zahvaćaju modni trendovi i kirurške intervencije ljepote (kupiranje repa ili uši), najradniji je pas (obzirom na ustaljenost radnih osobina i stroge selekcije), ali je i najviše kritiziran zbog njegove “umjetne tvorevine” koja se očituje u navodnim grbavim leđima. Za sve one koji nisu dovoljno upućeni, njemački ovčar idealan je pas za svaku obitelj, za svaku zadaću koju mu naloži gazda i za svako “oko”, jednostavno – pas broj jedan.

Ovaj pas je hrabar, inteligentan, odan u potpunosti, poslušan, potčinjen svom gospodaru. Uvijek u stanju pripravnosti, brani gazdu i pri najmanjoj opasnosti, čak i ako nije obučen za to. Obdaren jednim od najboljih njuhova na svijetu, postao je majstor u praćenju traga. S glavnom osobinom psa koji ima potrebu dominirati, mora biti vođen čvrstom rukom gospodara, koji će biti sposoban nametnuti mu svoju volju. Obuka će usmjeriti ponašanje životinje, na ovaj ili onaj način. Tako da on može postati opasan mehanizam napada i obrane, ili pak u drugom slučaju izvanredan kućni ljubimac.

Ovaj miran pas, može dobro živjeti u stanu, pod uvjetom da mu se omogući svakodnevno trčanje i potrošnja energije. Neophodno ga je kupiti kod dobrog uzgajivača, koji vam može pružiti sve potrebne podatke o roditeljima psa i njegove karakteristike. U okviru legla, nikada ne treba izabrati štene koje izgleda super aktivno ili uplašeno, jer, prije ili kasnije, ono može postati agresivno.

Snažan pas

Njemački ovčar je malo izdužen, snažan i muskulozan pas. Odnos između visine i dužine, kao i stav i kutovanost nogu tako su usklađeni da omogućavaju dugačak i istrajan kas. Njegova dlaka je otporna na hladnoću. On predstavlja skladnu sliku prirodne plemenitosti i sigurnosti koja ulijeva povjerenje. Njemački ovčar je kasač i njegov način hoda je dijagonalan redoslijed pokreta nogu. Njemački ovčar je pas iznad srednje veličine. Visina u grebenu iznosi prosječno 60 cm. Željena visina za ovčara nalazi se negdje između 60 i 65 cm kod mužjaka i 55 do 60 cm u kuja.

Odstupanje iznad i ispod ove mjere umanjuje radnu i uzgojnu vrijednost. I za kraj, ima jedna stara izreka “svi psi sanjaju jednog dana da postanu njemački ovčar”. Za sve informacije u Dubrovniku postoji uzgajačnica pasa Top Gard.

RADNE LINIJE
U službi policije i vojske
Za one koji nisu znali postoji i radna linija njemačkih ovčara. Te radne linije se više koriste u službene svrhe tj. u policijama i vojskama svijeta, te kao spasilački, lavinski i potražni psi. Ali to ne znači da se nisu dobro pokazali kao kućni psi, nego naprotiv izvrsni su kao kućni ljubimci i psi čuvari.Interesantno je da jako malo ljudi zna da njemački ovčari po boji mogu biti sivi, crni i crveni s crnim plaštom, te u svim varijatetima ovih boja. Međutim ove dvije boje siva i crna se više pojavljuje u radnih linija pasa pa ih nazivamo radnim njemačkim ovčarima, a crvene s crnim plaštom nazivamo eksterijernim njemačkim ovčarima jer se većinom takmiče na izložbama za ljepotu tj. specijalnim izložbama u ljepoti za njemačke ovčare
Izvor;dulist

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Facebook Auto Publish Powered By : XYZScripts.com
Share This